ATROFIJA PROSTORA / 2019.

Rad se sastoji od serije digitalnih crteža na kojima su izometrijski prikazani svakodnevno korišteni proizvodi koji svojim međuodnosom kreiraju percepciju nekakvog mogućeg ili nemogućeg prostora, mjesta ili ne-mjesta. Proizvodi poput pokretnih skala, liftova ili žičara ulijevaju društveno povjerenje u sigurnu, pouzdanu i prihvatljivu mobilnost društva unutar određenog prostora, ne promišljajući o manipulativnom usmjeravanju korisnika istih. Istovremeno, proizvodi poput sklopivog i multifunkcionalnog namještaja zasnivaju se na dostupnosti ‘po potrebi’, zbog čega njihov oblik omogućava minimalno zauzimanje prostora u trenutku nekorištenja. U skladu s tim, sličan pristup nalazimo i kod raznih proizvoda barijera čija se funkcija očituje u povremenoj potrebi za oblikovanjem prostora korištenja, prilagođenog određenoj situaciji. Aksonometrijska projekcija, u ovom slučaju izometrija, definira međuodnos svih ovih proizvoda čime se kreiraju prostorni uzorci ili patterni koji istovremeno prikazuju i beskonačnost i ne-mjesnost, a nastoje indirektno sugerirati ideju sustavnog uspostavljanja reda i društvenog prilagođavanja unutar istih. Rad nastoji otvoriti pitanje sustavno određenih okvira ponašanja, kretanja i reagiranja društva koji se temelje na samosvijesti, samokontroli i samokritičnosti, što rezultira oduzimanjem svrhovitosti unutar određenog vremena i prostora.

The artwork contains a series of digital isometric drawings of products used daily. Their interrelationship creates a perception of a possible (or an impossible) space-place (or a non-space-place). Products like escalators, elevators, or cable cars instil societal confidence in a safe, reliable, and acceptable communal mobility within a determined space; without considering the route manipulation of users. Simultaneously, the basis of products like foldable and multifunctional furniture is available within their necessity, This is why their form allows minimal space occupation when they are not being used. Accordingly, we find a similar approach with various product barriers whose function is manifested in the occasional demand for shaping the space being used; arranged for a certain situation. The axonometric projection, in this case, isometrics, defines the interrelationship between all these products. This creates spatial patterns that project infinity and non-locality simultaneously, as they indirectly suggest the idea of systematic establishment of order and societal conformation within it. The artwork attempts to question systematically determined frameworks of behaviour, mobility, and reactions of society based on self-consciousness, self-control, and self-criticism. This results in subtracting purposefulness within a determined time and space.