PRAZNINE / 2018.

Rad Praznine sniman je nadzornim kamerama i povlači paralelu u odnosu pojedinca i suvremenog društva kontrole. Polazi od činjenice da sustavi kontrole bilježe stvarnost, temeljenu na neodvojivim suprotnostima: osjećaj sigurnosti i klaustrofobija; javno povjerenje i strahovi javnosti; sloboda i granice. Samokontrola postaje ključ za učinkovitost sustavnog određivanja granica slobode. Preispitivanje osobnih izraza i namjera postaje strah od krivog poteza i odluke. Dokle sežu granice društvene (ne)sigurnosti? Po kojim se kriterijima definira slobodno društvo ako se temelji na prihvaćenim normama ponašanja i strahu od neispravne odluke? Pročišćavanjem i premještanjem sadržaja nadziranog prostora, u potrazi za najboljim rješenjem, rad problematizira čovjeka kao prostor iskustva te istražuje okvire slobode izbora u metaforičkom smislu. Međusobna isprepletenost slojeva vremena i prostora u ovom radu, otkriva besmisao sustavne težnje za „slikom u cijelosti“. Rad se referira na propitkivanja i stavove Jannis Kounelisa iz intervjua „The gray is the color of our time“, parafrazirajući ga iz konteksta govora o umjetnosti u kontekst svijesti pojedinca o životnim zakonitostima.